Sjećam se kao da je jučer bilo. Godine su prolazile, a ja sam se osjećao kao da se neka nevidljiva težina nadvija nad mojim domom, nad mojim životom. Znate ono, kad uđete u sobu i zrak je nekako gust, težak, kao da ga je neko isisao. Osjećaj neprijatnosti se uvlačio, mirisi su bili čudni, a ja sam se budila umorna, iako bih spavala satima. Tada, prije nekih petnaestak godina, bio sam totalni početnik u svijetu duhovnosti i zaštite. Mislio sam da je dovoljno samo reći “Ne želim to!” i sve će nestati. Ha! Kako sam bio naivan. To je bila jedna od onih lekcija koju sam morao naučiti na teži način.

Prva zora duhovnog buđenja: Od zbunjenosti do jasnoće

Prije nego što sam uopće znao šta je to „negativna energija“, moj dom je bio neka vrsta propusne stanice za sve i svašta. Moja tadašnja kuća, sa starim, oronulim prozorima i vratima koja su škripala na vjetru, činila se kao idealan ulaz za sve što je vani – ne samo kišu i vjetar, već i osjećaje koji nisu moji. Sjećam se jedne zime, ledene, kad sam se vraćao kući s posla, a snijeg je škripao pod čizmama. Čim bih ušao, osjetio bih taj hladni val koji nije imao veze s temperaturom vani. Nije bio u pitanju propuh, nego nešto mnogo dublje, nešto što mi se kačilo za dušu. Ponekad sam mislio da sam lud. Zar je moguće da je sve to samo u mojoj glavi? Taj osjećaj anksioznosti, te mentalne prepreke koje su se pojavljivale svaki put kad bih pokušao da se opustim ili budem kreativan, bile su mi jasan znak.

U to vrijeme, moje znanje o duhovnoj zaštiti bilo je, iskreno, smiješno. Kupio bih neku jeftinu amajliju na pijaci, okačio je iznad vrata i mislio da sam riješio stvar. Ili bih, na savjet neke poznanice, pokušao sa nekim “čudotvornim” prahom koji bi mi samo napravio nered po kući, a problem ostao isti. Sjećam se, mirisao je na ustajali tamjan i nekakvu čudnu travu. Nije pomoglo. Ta frustracija me je gurala dalje, natjerala me da kopam, da tražim istinu. Počeo sam čitati, istraživati, razgovarati s ljudima koji su imali slična iskustva, ali su, za razliku od mene, pronašli put. Shvatio sam da je moja